Pesnikinja Nina Miletić: “Čitanje i pisanje su moja strast”

Postavljeno: 12.12.2021

Mlada kruševačka pesnikinja, Nina Miletić, svakodnevno je posvećena čitanju i pisanju. Već dve godine deo je “bukstagram” zajednice, gde ljudi poput nje na Instagram platformi objavljuju svoje utiske o pročitanim knjigama, kao i svoje prozne i lirske radove. Njen talenat ne pokazuje samo broj pratilaca koji ima na ovim mrežama, već i to što su njene pesme bile  nagrađivane na različitim literarnim konkursima. Nedavno je osvojila drugo mesto na književnom konkursu „Jovan Nikolić“, u organizaciji Saveza slepih Beograd  za pesmu “Nisam ja od onih”

Pripremila sam tri pesme, a nagradu je ponela pesma “Nisam ja od onih” koja baca akcenat na nenametljivu i elegantnu lepotu žene, na to da žena ne treba da se nabacuje nekom da bi se dopala. To je pesma o ženi koja ne koketira, već blago, diskretnom šminkom i blagim, toplim pogledom može da osvoji muško srce. Da napišem ovu pesmu inspirisala me je naša poetska legenda Desanka Maksimović i njena pesma “Strepnja”. Na ovom konkursu moglo je da se učestvuje i sa nekim proznim tekstom, ali ja sam odabrala poeziju, jer mislim da još uvek nemam tu mentalnu zrelost duha koju poseduju ljudi koji pišu prozu-kaže Nina za KruševacGrad.

Pre nego što je poslala pesmu na konkurs, pitala je svoje prijatelje na Instagramu šta misle o njoj.

-Mnogi moji prijatelji, poznanici i knjiški drugari su mi rekli da je pesma odlična i da je obavezno pošaljem. Svi su navijali za nju-ističe ona.

To što je osvojila drugo mesto mnogo joj znači, ali ovo nije njena prva nagrada.

-Nagrada mi neizmerno znači i nisam se nadala drugom mestu, 2019. sam osvojila treće mesto na tom istom konkursu, tada sam pripremila pesmu za osobe sa invaliditetom koja se zove “Za moju braću i sestre” pošto i sama spadam u grupu osoba sa invaliditetom. Posebno su mi značile reči sekretarice iz Beograda, koja radi u Savezu i koja je prilikom razvrstavanja pesama odmah prepoznala moju, zbog stila. Rekla mi je da imam jako originalan stil pisanja, a njene kolege su mi rekle da ću jednog dana postati ozbiljan pisac što je veća nagrada i od same nagrade. Ja tog dana nisam skidala osmeh sa lica, moja okolina je bila presrećna, majka se oduševila i odmah je svima javila, bake su bile presrećne, a sestra me je jako zagrlila.

Za sebe kaže da od malena piše, i da je porodica u tome maksimalno podržava

-Evo otkriću vam kako je glasila moja prva pesma. Kad sam bila mala, baka je pravila prženice u kuhinji, tada sam izmislila jednu strofu: “Ja sam malo jaje, što ga koka daje, hleb me je ukrao, jao, jao, jao”- kaže Nina kroz smeh i dodaje da je baka kod nje prepoznala talenat i nastavila da je usmerava u tom pravcu.

-Baka me je bodrila da pišem, čak i kad nemam inspiraciju. Uvek je čitala moje tekstove i ispravljala me, kad je to bilo potrebno. Dok sam pohađala Školu za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović“u Zemunu krenula sam da pišem ozbiljnije. Tamo sam provela tri najlepše godine života, okružena ljudima koji me razumeju, koji dele slične probleme sa mnom. Danas pišem skoro svakodnevno, nekad mi se desi da napišem pet pesama u danu, mada naiđu i periodi kada nemam inspiraciju, pa ne pišem ništa po tri meseca-objašnjava ona.

Nina ima dvadeset sedam godina i trenutno je nezaposlena, a svoje slobodno vreme koristi tako što radi ono što najviše voli, a to su pisanje, čitanje. Na Instagramu je našla ljude slične sebi.

Osobe sa hendikepom, nailaze na tešku nezaposlenost. Ja u slobodno vreme čitam i pišem i volela bih da to postane moje pravo zanimanje. Kada sam pre par godina videla na Instagramu da ima još puno ljudi koji vole da čitaju i pišu kao ja, bila sam potpuno oduševljena. To je zajednica puna podrške i dobrih ljudi za koje se nadam da ću ih upoznati na nekom budućem Sajmu knjiga.

Na Instagramu ima dva profila, jedan je posvećen recenzijama knjiga, a drugi njenom stvaralaštvu.

-Moj profil na Instagramu o knjigama , ima smešan i paradoksalan naziv, koji sam odabrala zbog neuklapanja i nepravilnosti, a on glasi “Ne znam šta mi hvali” i tu me prati oko 1200 ljudi, a nadam se da ću uskoro ostvariti i saradnju sa nekom izdavačkom kućom, znam da ništa ne dolazi preko noći. Drugi profil se zove “ S Nininog pera”, i on je spisateljski. Na Instagramu ima puno talentovanih mladih ljudi, jako puno reči ohrabrenja, tako da sam stvarno prezadovoljna.

Svakodnevno čita, a trenutno joj više leži strana literatura.

-Malo me je sramota, jer znam da ljudi koji plove vodama književnosti vole domaće pisce, ali ja sebe ne smatram dovoljno zrelom da bih to čitala. Mama mi je kupila jednom za slavu knjigu koju je napisao Gijom Muso i on sada spada u moje omiljene autore, imam celu kolekciju njegovih knjiga. Preporučujem i dela koja piše Haled Hoseini jer obrađuje jako teške teme o ženama u Avganistanu, a nešto što mi ovih dana jako prija i što je razonoda za moju dušu je žanr “čiklit”, i to preporučujem svima kad su umorni od raznih stresova koje nameće svakodnevnica. Od srca preporučujem autorku Sofi Kinselu.

Knjiga kojoj se uvek vrati je “Mali Princ” Antoana de Sent Egziperija.

-Omiljena knjiga mi je Mali Princ. Iako je to knjiga za decu, ona mnogo toga ima da nauči nas odrasle o prihvatanju i o ljubavi, o tome kako je kad ti je neko poseban i nezamenljiv. Uvela sam neko svoje pravilo da makar jednom godišnje pročitam tu knjigu, u njoj se nalazi moj omiljeni citat, a on glasi: “Čovek samo srcem dobro vidi, suština je očima nevidljiva.”

Ninin rad možete pratiti na sledećim profilima:

https://www.instagram.com/neznamstamihvali/

https://www.instagram.com/snininogpera/

 

M.Stanković


Odlomak iz pesme „Nisam ja od onih“

Dakle, ja ću samo da te gledam ovim svojim očima i tiho, tiše, ma najtiše da ti s osmehnem.

A one, neka te proždiru svojim halapljivim očima.

Nemam ja ništa protiv toga.

Slobodno one nek budu kraljice.

Ja ne potpadam u taj soj.

Meni je nekako draže da budem princeza.

Jer nisam ja od tih, što umeju glasno da zavedu…

Umeti tiho da zavedeš – to je, ipak, privilegija.

Govorim tiho i nosim devojčicu u sebi.

Sa sobom.

Ostale vesti

back-to-top