Slučajan nalaz iz sela Koševi: Bronzani mač star preko 3.000 godina
Postavljeno: 21.09.2025
Od 2023. godine Narodni muzej Kruševac poseduje jedan izuzetno vredan eksponat, pronađen u ataru sela Koševi prilikom izgradnje Moravskog koridora – bronzani mač iz približno 1.200 ili 1.100 godine p.n.e (bronzano doba). Karakterističan je za Centralnu Evropu i jedini je ovakav nalaz pronađen južno od Save i Dunava.
Priređuje: Ognjen Milićević, istoričar
Bronzano doba (2200—750/700. p. n. e.), obeležava proizvodnja bronzanog oružja, oruđa i nakita. To je vreme intenzivnog razvoja metalurgije, trgovine i zanatstva. Treća faza u razvoju materijalne kulture među narodima Evrope, Azije i Bliskog istoka, nastupilo je posle perioda Paleolita i Neolita, a pre Gvozdenog doba. Ovo doba obeležava, kako upotreba bronze, tako i seoba stočara u vreme ranog bronzanog doba (2200—1600. godine p. n. e.) na područje Sredozemlja. To je bio sledeći talas indoevropskih doseljenika (nakon prvog talasa poljoprivrednika u mlađem kamenom dobu). Kasno bronzano doba ili vreme tzv. Kulture polja sa urnama (kultura polja sa žarama) trajalo je od oko 3000. do 750/700. p. n. e. Nosioci ove evropske kulturne pojave pripadaju indoevropskom skupu, ali nemaju ista etnička obeležja. Zajednički obred im je spaljivanje umrlih, po čemu je ova kultura dobila ime, i pokopavanje ostataka u urnama s prilozima nakita, oružja i oruđa. Ovakvi grobovi sa urnama činili su velike nekropole.
Podunavlje tokom Bronzanog doba
Možda je posledica građanskog rata u Podunavlju bio odlazak nekih ratnika i u Indiju. Može se lako zamisliti da su se dva brata razdvojila, pa je Arije sa svojim narodom otišao na istok, a Venet na zapad. Evropljani tog doba, poreklom iz Podunavlja, raširili su se preko Pounja i Istre u Italiju, i počeli da se šire brodovima preko mora, i tako su stigli do Egipta i nastanili se u Palestini (Filistejci). O slivu Morave ovog doba se najmanje zna. Na jugu je zabeležena vrlo rano upotreba železa i gvožđa. Nije bilo uobičajeno sahranjivanje pod humkama, ali ga ima u Makedoniji i Grčkoj. Poznata su groblja sa sahranjenim pokojnicima, ali i sa urnama. Od kraja stare ere i u prvim stolećima rimske okupacije, sliv Morave je bio osoben po grobovima spaljenih pokojnika, sa pravougaonim rakama zapečenih zidova i dna. Neki naučnici smatraju da one nastanjene u Panonskom basenu ne treba nazivati Ilirima već Panoncima, zbog očevidnih kulturnih razlika, pre svega u pogrebnom obredu. U slivu Morave su živela neka plemena, kao Tribali, Dardanci i Skordisci, poznata iz opisa pretežno ratnih zbivanja, čije arheološke osobine još uvek nisu pouzdano razdvojene zbog opterećenosti istorijskim podacima. Njeni nosioci bavili su se stočarenjem, zemljoradnjom i metalurgijom, podizali su utvrđenja. U Cetinskoj kulturi je primenjivano različito sahranjivanje umrlih: zgrčenih pokojnika ili njihovog pepela pod humkama. Zabeležen je običaj naknadnog sahranjivanja kostiju u nekim slučajevima; umrla osoba je bila prvo možda izlagana pticama da pojedu tkivo (da sa njim i dušu odnesu na nebo). Primena sahranjivanja pokojnika pod humkama je nova pojava u Podunavlju, dospela preko ruskih stepa. Prepoznatljiva grnčarija pokazuje poreklo sa prostora srednjeg Podunavlja (bokali ukrašeni utisnutim trakama), preko koga se može povezati i sa severnim obodima Evrope (pitosi zašiljenog dna i „vrpčast“ ukras). Korišćeno je kameno oruđe i bronzano oružje – prvo kratki bodeži a zatim i mačevi, kao i uske a duge bojne sekire, ponekad sa zlatnim ukrasima.
Materijalna kultura Ilira Dalmacije odlikuje se raznolikošću, možda zbog velikog broja predmeta nađenih u grobovima pokojnika pod humkama – gromilama. Proizvodili su oružje i oklope, sa osobenim ilirskim šlemom; prepoznatljiva su i utvrđenja, zidana kamenom, zemljom i drvetom. U grnčarstvu se zapaža grčki uticaj po upotrebi brzog vitla za izradu stonog posuđa. Naročito je bila raširena upotreba čaša sa dve drške (pehara), rađenih na sporom vitlu, ukrašavanih urezima i glačanjem, rađenih i zanatski na brzom vitlu. Ima ih do današnje istočne Srbije a i na severnim stranama Karpata. Za nošnju su osobeni bogati pojasevi od lima, na jednom kraju trougaono rašireni a na drugom kraju svedeni na traku ili žicu. Ima takvih narukvica i prstenja. Uobičajeni su zaponi sa trougaono – trapezoidnom stopom završenom bobicom, ili četvorougaonom stopom sa parom kružnih otvora ili odozgo lučnom. Pred kraj stare ere uobičajeni su pojasevi od izdužene gvozdene ploče sa kukama na krajevima, obložene bronzanim limom, i tzv. Kopljasti zaponi. Naselja nisu istraživana. Matični prostor ovih osobina je između Ibra i Pounja, sa širenjem do Vardara i preko oblasti oko Gvozdenih vrata i Male Vlaške prema Crnom moru, kao i ka područjima severno od Dunava, u Panoniji.
Bronzano doba se teritorijalno deli na pet glavnih grupa: egejsku, srednjeevropsku, zapadnoevropsku, nordijsku i istočnoevropsku (najbogatije nalazima su egejska i nordijska). Za datiranje pojedinih nalaza važni su oblici kopča fibula i sekira kelta, a značajni su i pećinski kultni petroglifi različitih sadržaja (ljudi, životinje, ornamentalne kompozicije i slično) u Skandinaviji, Sibiru, Italiji, Španiji i Portugaliji. Tokom bronzanog doba, srednjeevropski kulturni krug prolazi kroz nekoliko razvojnih faza (kultura zgrčenih kostura, kultura grobnih humki, kultura polja sa urnama). Za Zapadnu Evropu, prvenstveno Englesku, karakteristični su megalitski spomenici (najpoznatiji s početka bronzanog doba je Stounhendž kraj Solsberija).
Arheološki lokalitet Arčinovica
Tokom radova na Moravskom koridoru jedan turski radnik je u starom koritu Zapadne Morave u ataru sela Koševi slučajno pronašao vrlo vredan nalaz – mač star preko 3.000 godina. Na ovom mestu 2022. godine otkriveno je potpuno novo i do sada nepoznato arheološko nalazište „Arčinovica“. Nalazište je podeljeno na dva dela: zapadno od puta je Selište, koje pripada trsteničkoj opštini, dok je istočno Bojinac, kruševački atar. Ekipa Arheološkog instituta iz Beograda koju su činili: Vojislav Filipović, Ivan Bugarski i Milica Radišić u saradnji sa arheolozima Narodnog muzeja Kruševac Marinom Bugarom i Ljubišom Vasiljevićem utvrdila je tokom arheoloških istraživanja da nalaz potiče iz prelaznog perioda od kasnog bronzanog ka ranom gvozdenom dobu. Tokom ranog gvozdenog doba (latena) dolazi do upotrebe grnčarskog točka, masovne izrade usavršenog oruđa, oružja i vojne opreme, poput mačeva, noževa i konjske opreme. Počinje da se kuje novac. Tada su praktikovana dva načina sahranjivanja (inhumacija i kremacija). U oba slučaja prilozi (predmeti) su polagani u grobnu jamu zajedno sa pokojnikom. Ratnici su sahranjivani sa oružjem.
Arheolozi su pronašli ukopane, kružne i kvadratne objekte sa standardnim antičkim materijalom. Pronađen je i rimski novac iz 3. i 4. veka, perioda dekadencije i propadanja Rimskog carstva i klasičan mobilijar rimskih kuća. Na arheološkom lokalitetu Arčinovica pronađeno je i dosta keramike, kao i rimskog nakita koji je uobičajan za rimske lokalitete.
Na lokalitetu „Arčinovica“ pronađena je i ranosrednjovekovna naseobina iz 9. ili 10. veka. To je, prema rečima arheološkinje Milice Radišić, najveći rezultat iskopavanja, budući da su ovakve naseobine slabo poznate, naročito u Zapadnom Pomoravlju. Na drugom delu lokaliteta pronađeno je starije, antičko naselje. To su objekti: poluzemunice, ukopane sa pećima i vatrištima ili ognjištima koji su imali nadzemne konstrukcije. U tim poluzemunicama otkriveno je puno ranosrednjovekovne grnčarije.
Jedinstveni nalaz na ovim prostorima – bronzani mač star preko 3.000 godina
Arheolog Filipović je prilikom prezentacije ovog vrednog eksponata istakao da je ovo najčistiji bronzani predmet na teritoriji centralnog Balkana kojeg je do sada analizirao.
Bronzani mač sa punolivenom drškom ovalnog preseka sa tri paralelna poprečna rebra je dužine oko 66 santimetara, težak oko 800, 900 grama. Drška je bogato ukrašena geometrijskim ornamentima. Karakterističan je za Centralnu Evropu i jedini je ovakav nalaz pronađen južno od Save i Dunava. Analizom oštrice mača utvrđeno je da je korišćen u borbi, na šta upućuju urezi u vidu latiničnog slova V ili U. Drška mu je specifična, puno livena sa ovalnim presekom, karakteristična za to doba. Ukrašena je sa tri horizontalna rebra i između tih polja se nalaze koncentrični krugovi. Balčak te drške je ovalan i ukrašen je koncentričnim zarezima.
Vitrinu za mač donirala je kompanija Behtel Enka.
