Reč stručnjaka o plodoredu u povrtarskoj proizvodnji

Plodored, smenjivanje poljoprivrednih kultura u vremenu i prostoru, predstavlja jednu od najznačajnijih agrotehničkih i preventivnih mera u zaštiti povrća od prouzrokovača biljnih bolesti, štetočina i korova. Monokultura, gajenje iste poljoprivredne kulture na istoj parceli duži niz godina, dovodi do postepenog narušavanja strukture i plodnosti zemljišta kao i nagomilavanja korova, bolesti i štetočina

Savetodavka u kruševačkoj Poljoprivredno savetodavnoj i stručnoj službi Snježana Vujinović objašnjava da se gajenjem poljoprivrednih kultura u pravilnom plodoredu eliminišu štetne posledice monokulture, pre svega, čuva se zemljište, smanjuje zakorovljenost kao i pojava biljnih bolesti i štetočina. 

– Izbor preduseva zavisi od bioloških osobina biljaka, sklonosti ka istim patogenima, potrebe za obradom, hranjivim materijama kao i za vodom. Potrebno je prilikom planiranja plodoreda voditi računa o tome da biljke koje imaju zajedničke bolesti i štetočine, budu razdvojene duži vremenski period. U plodoredu treba voditi računa i o smenjivanju kultura koje zahtevaju pliću obradu sa kulturama koje zahtevaju nešto dublju obradu zemljišta – savetuje ona.

Prilikom planiranja plodoreda potrebno je odabrati najpovoljniji način đubrenja i obrade zemljišta, kulture i sorte, vreme setve, sadnje i berbe kao i način nege useva. Kod čestog zalivanja, narušava se mrvičasta struktura zemljišta i ubrzava mineralizacija humusa pa tako kulture koje troše puno vode, kao npr. paradajz, paprika, krastavci i kupusnjače, se u dobrom plodoredu smenjuju sa korenastim kulturama i mahunarkama, koje ne zahtevaju velike količine vode. Plodored se planira na osnovu zahteva povrtarskih kultura prema obradi zemljišta, đubrenju, stajnjaku, potrebama za vodom kao i predusevu. 

U odnosu prema đubrenju stajnjakom, povrće delimo na vrste koje se obično đubre stajnjakom u većim količinama (kupusnjače, paprika, paradajz, plavi patlidžan, celer, beli luk),  vrste sa manjim zahtevom za stajnjakom i gaje se druge godine posle unošenja stajnjaka (korenaste vrste, crni luk, salata, spanać, rotkva, rotkvica) te vrste koje obogaćuju zemljište azotom (grašak, boranija, pasulj, bob).

U intenzivnom plodoredu razlikuju se, napominje ona, predkultura, najčešće su to neke rane prolećne ili ozime vrste kao što su salata, spanać, rotkvica, rani krompir, mladi luk, zatim glavnu kulturu koja ima najdužu vegetaciju (paprika, paradajz, kupus, crni luk) i naknadnu kulturu koja se gaji posle glavne kulture (salata, spanać, mladi luk).

– Ukoliko postoji mogućnost, preporučuje se povremeno uvođenje naknadnih useva za zelenišno đubrenje jer se na taj način proširuje plodored a istovremeno se obogaćuje zemljište organskom materijom.Preporuka poljoprivrednim proizvođačima je da prilikom rasađivanja povrća na otvoreno polje vode računa o primeni plodoreda u cilju ostvarivanja što boljih prinosa odgovarajućeg kvaliteta – napoominje Snježana Vujinović. 

J.B.