Pitali smo starije sugrađane kako žive?

I pored redovnih primanja, najveći broj kruševačkih penzionera nema dovoljno novca za pristojan život. Kako kažu, penziju uglavnom potroše na račune, lekove i hranu, a retki su oni koji svojim primanjima mogu da uživaju u zasluženom odmoru nakon višedecenijskog rada.

– Nasledila sam muževljevu penziju, koji je radio u Nemačkoj. Lično ne mogu da se žalim, ali vidim kako žive moji prijatelji i komšije. Gleda se na svaki dinar. Često tako vidim ljude, sličnih godina kao ja, kako na kasama u marketima vraćaju proizvode, jer nemaju dovoljno novca da plate – kaže N. V. (73).

Kako se snaći, te pregurati mesec, postalo je glavno pitanje brojni penzionera. Kupovina hrane, lekova i ogreva nije mogaća sa jednom penzijom, pa je deo njih prinuđen da radi pod “stare dane”.

– Po zanimanju sam stolar. Dugo godina sam radio u Kombinatu, a kada je on propao radio sam za privatne firme. I tada su bile male plate, ali su penzije sada ispod svake mere. Kada sam bio mlađi i zdraviji, radio sam i nakon posla, ali sada više nemam tu snagu, koja je potrebna za ovaj posao, pa radim povremeno neke sitne popravke. Uglavnom me zovu deca i unuci mojih prijatelja koji znaju da sam dobar majstor i da posao završim kako valja – objašnjava sugrađanin Radomir.

Prema podacima PIO fonda, najniža penzija, u kategoriji zaposlenih i samostalnih delatnosti, za 2022. godinu iznosi 16.884 dinara, dok je kod poljoprivrednih penzionera ona još niža i iznosi 13.274 dinara. Setimo se da je minimalna potrošačka korpa, prema podacima Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, u junu ove godine iznosila 44.346 dinara, pa nije teško zaključiti kako žive naši najstariji.

– Dok platim lekove i račune, ostane nedovoljno za život. Trudim se da sve račune plaćam na vreme, kako bih dobila popust, ali se i dalje teško živi. Sinovi mi često dolaze, napune mi frižider, pa sam mirna neko vreme, ali je jako teško tražiti pomoć u ovim godinama, pa i od svoje dece – kaže Vesna R.

Ono što, pored finansijskih problema, utiče na kvalitet života starijih je njihova socijalna uključenost. Kako objašnjavaju, muči ih osećaj usamljenosti, suvišnosti i beskorisnosti, što je posebno izraženo kod osoba koje su nakon smrti partnera ostale da žive same.

– Pandemija i izolacija su dosta doprinele da se stariji još više udalje. Zbog zabrane kretanja, ljudi su se otuđili. Mnogo njih strahuje da se ne razboli, pa su drastično smanjili druženje sa prijateljima, komšijama i rodbinom, ne shvatajući da takvim ponašanjem sebi čine samo gore – naglašava ovdašnja medicinska sestra u penziji.

Inače, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Kruševcu je 2021. godine živelo 27.728 stanovnika starosti iznad 65 godina, od kojih su 12.037 bili muškarci, a 15.691 žene.

J.A.