Istražujemo poreklo imena sela: Filip iz Tekija

Na južnim padinama Mojsinjske planine, nalazi se selo Tekija koje je nekada bilo u posedu turskog bega. Prema verovanju, dobilo je naziv po groblju koje se nalazilo na tom mestu. Priču o čuvenom Filipu zapisao je Zdravko Kostić.

Nekadašnji prostor od Rasine i današnjih teritorija Mudrakovca, Parunovca, Kapidžije, Tekija i Dobromira bio je u posedu turskog bega čiji se han nalazio u Dobromiru. Groblje se, prema Kostićevom zapisu, nalazilo na mestu današnjih Tekija, a kapela na sadašnjem romskom groblju. Veruje se da je selo dobilo ime po groblju.

Prva familija u selu bili su Ružići, po baba Ruži, a bilo je i Dikića, po baba Diki i Matejića po Matejevcu kod Niša.

Svakako, najčuveniji meštanin bio je Filip, koji je ubio turskog bega iz dobromirskog hana. Beg je bio nadaleko poznat po svom zulumu i ugnjetavanju raje, a osobenu drskost iskazao je kada je oteo devojku iz roditeljske kuće i odveo je u svoj šator.

To je bila kap koja je prelila Filipovu čašu stpljenja. Prikrao se šatoru, nanišanio i iz prvog pokušaja ubio turskog bega. Ubrzo je bio primećen, te je morao da se da u bekstvo, prilikom kog mu je od pištolja ispala jabuka. Turci su je pronašli i hitno je naređeno pregledanje oružja kod Srba.

Filip je munjevito otišao u Trubarevo, kako bi sa pištolja poznanika skinuo jabuku i stavio na svoj pištolj. Međutim, Turci su istragu proširili i na Trubarevo te su kod Filipovog prijatelja pronašli pištolj bez jabuke. Ubijen je na licu mesta.

Kako je Filip imao više sinova, mrzelo ga je da broji novac koji im je davao, te bi „svakome napunio vagan za sira i prebrisao rukom, radi jednakosti”. Tekijsko imanje, čiju su najveću površinu obrađivali Filipovi sinovi, prostiralo se sve do Rasine, do „Gospodarske vodenice”.

Inače, Tekija je stočarsko i voćarsko seosko naselje zbijenog tipa, udaljeno sedam kilometara istočno od Kruševca. Prvobitno je predstavljalo jedno naselje sa sada posebnim selom Dobromirom. Površina atara iznosi 1.290ha, a 2011. godine brojalo je 883 stanovnika.

J. Aksentijević