Na današnji dan: Martovski pogrom na Kosovu 2004.
Postavljeno: 17.03.2025

Martovski pogrom 2004. označava pogrom srpskog civilnog stanovništva na Kosovu i Metohiji marta 2004. godine, koji su organizovali pripadnici nekadašnje Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i albanski ekstremisti. Martovskom pogromu su prethodila brojna ubistva, otmice i uništavanja imovine, u prisustvu međunarodnih snaga, koje nisu primereno reagovale.
Neposredan povod za sprovođenje pogroma bilo je objavljivanje vesti o davljenju trojice albanskih dečaka u reci Ibar, u selu Čabra, u većinski srpskoj opštini Zubin Potok, za čiju su smrt albanski i svetski mediji najpre okrivili Srbe iz susednog sela Zupče. Od 17. do 19. marta 2004. godine proteran je veliki broj Srba i drugog nealbanskog stanovništva, spaljene su njihove kuće i oskrnavljeni su srpski kulturno-istorijski spomenici. Dva dana otvorenog napada na srpsko civilno stanovništvo na Kosovu i Metohiji se sastojao u masovnom progonu Srba, najmasovnijem od 1999. godine.
Procenjuje se da je više od 4000 ljudi izgnano iz svojih kuća, širom Kosova i Metohije, poginulo 28 ljudi, više od 900 ljudi je pretučeno i teško povređeno, uništeno je 19 spomenika kulture prve kategorije i 16 pravoslavnih crkava koje nisu kategorisane. Uništeno je oko 10.000 vrednih fresaka, ikona, putira i mnogih drugih crkvenih relikvija, kao i knjige krštenih, venčanih i umrlih, koje svedoče o vekovnom trajanju Srba na Kosovu i Metohiji. Oko 935 srpskih, romskih i aškalijskih kuća je spaljeno i uništeno. Od Srba je etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Svim događajima je prisustvovala i/ili je u njima učestvovala Međunarodna misija na Kosovu i Metohiji, koja se sastojala od 20.000 pripadnika KFOR-a, 3000 pripadnika UNMIK-a, 6000 pripadnika Kosovske policije i njihovih čelnika. Misija je pokazala da nije bila spremna ili nije želela da osujeti ili spreči napade.
Čelnici međunarodne misije na Kosovu i Metohiji su nakon pogroma, vremenom menjali svoje izjave o načinu nastanka i uzrocima istih. Pogrom su okarakterisali kao „seriju akcija”, zatim kao „organizovanu akciju” i „spontanu reakciju”. I pored osuda pogroma, glavni organizatori su ostali nekažnjeni, uzroci nedovoljno istraženi, žrtve i posledice se ignorišu, čak se i javno opravdavaju, a iseljavanje nealbanskog življa sa Kosova i Metohije se nastavlja do danas.
Komentari