Platforma „Čuvam te“: Kako vaspitanje oblikuje karakter deteta
Postavljeno: 29.06.2025

Kada govorimo o karakteru deteta, obično pomislimo na osobine poput poštenja, odgovornosti, empatije, istrajnosti, saosećanja i hrabrosti. Mnogi veruju da se te osobine dete nosi u sebi od rođenja, ali istina je da se one pre svega oblikuju kroz vaspitanje, tiho, svakodnevno i često neprimetno. Način na koji odrasli pričaju, reaguju, grde, hvale i podižu dete ostavlja trag dublji od svake reči koju su izgovorili
Deca mnogo više uče gledanjem nego slušanjem. Roditelji i vaspitači mogu govoriti o pravilima i vrednostima, ali ako se u praksi ponašaju suprotno, dete će usvojiti upravo ono što vidi, a ne ono što čuje. Kada odrasli u stresnim situacijama viču i gube kontrolu, dete ne pamti njihove savete o smirenosti, ono pamti ponašanje. Ako vidi da se emocije potiskuju, ni samo neće naučiti da ih izrazi. Ako je svedok stalnog narušavanja poverenja, teško će kasnije graditi stabilne odnose.
Poseban uticaj na karakter deteta ima način na koji mu se obraćamo. Rečenice koje često čuje postaju njegov unutrašnji glas, onaj koji će ga pratiti kroz detinjstvo, mladost i ceo život. Ako detetu stalno govorimo da nije dovoljno dobro, da stalno greši, da je ono problem, ono će vremenom početi da sumnja u sebe i da se zatvara.
Nasuprot tome, rečenice koje nose podršku, razumevanje i ohrabrenje pomažu detetu da razvije zdravu sliku o sebi. Kada čuje „pogrešio si, ali možeš bolje“ ili „trud je važniji od rezultata“, ono uči da greška nije kraj, već prilika za rast.
Karakter se ne stvara naglo, niti se formira kroz velike događaje. On se gradi u svakodnevnim situacijama. Kad dete nauči da sačeka red, da kaže „izvini“, da se zauzme za sebe bez vređanja drugog, da podeli igračku, da izrazi tugu, da ne odustane posle prvog neuspeha. Sve te male životne lekcije deo su jednog velikog procesa odrastanja u odgovornu, saosećajnu i stabilnu osobu.
Vaspitanje nije samo postavljanje granica i učenje pravila. To je pre svega odnos, topao, siguran, dosledan. To je poruka koju odrasli svakodnevno šalju detetu: „Vredno si, voljeno si, i uz tebe sam dok učiš kako da budeš najbolja verzija sebe.“ Kada dete ima kome da veruje, kada zna da ga neće odbaciti zbog greške, kada dobija jasne, ali nežne smernice, tada ima prostor da razvije karakter koji ne zavisi od pohvala, straha ili spoljašnjih nagrada.
Uloga odraslih nije da oblikuju dete po svom kalupu, već da mu pomognu da postane ono što jeste, najbolje što može, uz podršku i ljubav koja ne traži savršenstvo. Jer dete ne postaje ono što mu kažemo da bude. Postaje ono što svakog dana vidi u nama.
Komentari